ŠUMOVI / NOISE. Samostalna izložba
Zagreb, Metković 2018.

Galerija Europskoga doma, Zagreb. 23. ožujka do 11. travnja 2018.
Galerija Gradskog kulturnog središta Metković. 19. srpnja do 15. kolovoza 2018.

Naslov izložbe podrazumijeva dvojako značenje izraza »šum« – kako u jezičnom smislu (komunikacijski šumovi), tako i u fotografskom smislu (vizualni šumovi), gdje šum predstavlja nasumičnu varijaciju nepravilnih elemenata svjetla ili boje.

Svakodnevno se zatičemo u prilici da nekome pokušavamo prenijeti svoje iskustvo ili misao. Gotovo uvijek vidimo da naše nastojanje, bez obzira koliko se trudili, ne rezultira potpunim prijenosom naših osjećaja ili misli drugome. Razlozi su različiti: druga osoba ponekad naše riječi naslanja na drukčije iskustvo, smješta ih u drugačiji kontekst ili naprosto neka vanjska okolnost uzrokuje smetnju u komunikaciji. Što god bio razlog, ljudi se komunicirajući gotovo uvijek samo djelomično razumiju. Ideja izložbe je vizualnim šumovima »progovoriti« o toj prikrivenosti sveprisutnoj u svakoj vrsti komunikacije.

Model na svakoj fotografiji odašiljač je poruke, emocije, a gledatelj tu poruku, baš kao i u životu, zbog smetnji koje onemogućuju potpunu transparentnost, prima djelomice, na drugačiji način, prikriveno, ili čak pogrešno. Ove smetnje, šumovi o kojima je riječ, na izloženim su fotografijama nastali posredovanjem različitih membrana između kamere i aktera. Na taj način izložba Šumovi sveprisutno iskustvo iz jezične komunikacije interpretira u mediju fotografije. (VZ)

Pogreške i različita odstupanja od očekivanoga u umjetnosti ponekada djeluju zanimljivije od dosljednog slijeđenja pravila. Budući da je riječ o ljudskoj djelatnosti koja ovisi podjednako o intuiciji i improvizaciji, kao i o poznavanju nekih zakonitosti, neočekivana pogreška može umjetničkom djelu davati nova značenja i formalne vrijednosti. Na tragu toga Vesna Zednik se u svojim fotografijama bavi eksperimentima s distorzijom viđenoga. Ona već niz godina pretače svoj senzibilitet u fotografski medij, a ono što je zanima u ovome ciklusu upravo su nepravilnosti i njihove interpretativne mogućnosti.

Čovjek je ponekada previše siguran u jezik kojim se služi ili u svoje oči koje su mu izvor većine informacija o svijetu. Primjerice, nejasnoće i smetnje pri slušanju govora ili jezične razlike prilikom prijevoda teksta mogu biti uzrokom raznih nesporazuma. U fotografiji su isto tako moguće nepravilnosti i na samoj tehničkoj razini izvedbe, što snimci daje katkad začudan efekt, pa ono što se obično smatra najvjernijom dokumentacijom stvarnoga događaja pokazuje stvarnost posve drugačiju od one koja se može doživjeti (bez pomoći opijata). Ali to nije jedina mogućnost distorzije realnosti koju fotografija može imati. Prizor izdvojen iz konteksta daje mogućnost za njegovo učitavanje, pa i krivotvorenje, što najbolje znaju propagandisti, fotoreporteri i napose ratni reporteri. Možemo zaključiti da stvarnosti nikada ne treba vjerovati.

Vesna Zednik između modela i kamere postavlja smetnje pogledu u obliku različitih membrana, poluprozirnih draperija i materijala zanimljivih tekstura. Zbog snažne ekspresije figura, fotografije izgledaju kao snimke neke produkcije suvremenog plesa, to jest zabilježena ritualno-izvedbena cjelina u kojoj autorica osmišljava pokrete plesača poput koreografa, kreira njihovo okruženje poput scenografa, te upravlja našom percepcijom aktera na svojoj sceni poput dramskog redatelja. Snažno prisutna i hiperpotencirana barijera nije ovdje u funkciji eksteriorizacije psihe likova. Pokreti modela puni su patosa i sapete energije, a koprene kroz koje ih gledamo dodatno očuđuju njihovu prisutnost i njihove nedokučive geste. Polutransparentne smetnje u vizualnom kanalu navode nas da ovaj ciklus doživimo kao još jedno svjedočanstvo o tome kako je otkrivanje konteksta ili konačnog značenja nekog umjetničkog djela nemoguće. Neki od razloga te nemogućnosti su već spomenuta nepredvidivost uma koji djelo stvara, kao i neočekivana ponašanja materije ili medija, koja često iznenađuju i samog stvaratelja. (Feđa Gavrilović)

_______________________________________________

The title of the exhibition refers to a twofold meaning of the word »noise« – in terms of language (communication noise) as well as photography (visual noise) where noise represents a random variation of irregular light or colour elements.

Every day we find ourselves trying to explain our experiences or thoughts to other people. Most times we realize that, no matter how hard we try, we don’t quite manage to transfer our feelings and thoughts to others. There are different reasons for that: the other person sometimes relates our words to a different experience, puts them in a different context or simply, some external circumstances interfere with our communication. Whatever the reason, communication leads only to partial understanding between people. The idea of the exhibition is to use visual noise »to talk« about this covertness found in all kinds of communication. The titles of the photographs should be looked at in the same manner.

The model in each photograph conveys a message, an emotion. And the viewer, just like in life, because of the interference which impaires complete transparency, receives the message only partly, differently, covertly or even inaccurately. This interference or noise that we are talking about appears in the exhibited photographs in a form of various membranes placed between the camera and the model. This way, the exhibition Noise interprets a common experience found in communication through the medium of photography. (VZ)

When it comes to art, mistakes and different deviations from the expected sometimes seem to be more interesting than a systematic compliance with the rules. Since art is a human activity which depends on intuition and improvisation as much as on following certain rules, an unexpected mistake can give a new meaning and formal value to a work of art. Exploring this idea, Vesna Zednik is experimenting with the distortion of visual perception in her photographs. For years, she has been using photography to express her sensibility and what she is interested in in this cycle are irregularities and the possibilities of their interpretation.

People are sometimes too confident about the language they use or their eyes which are the most common source of information about the world for them. For instance, incomprehensibility and interference while listening to someone or differences in language while translating a text can be a cause for various misunderstandings. In photography, irregularities are also possible even on the very technical level which sometimes has a magical effect on the picture, and thus, what is usually considered the most accurate documentation of an event presents the reality which is completely different from the one we can experience (without a help of stimulants). However, this is not the only possibility of reality distortion in photography. A scene devoid of a context makes it possible to read new meanings into it or even to falsify it which is well known to propagandists, photojournalists and especially to war correspondents. We may conclude that the reality should never be trusted.

Vesna Zednik is blocking our view by putting different membranes, translucent screens and materials of interesting textures between the model and the camera. Because of the powerful expression of the models, the photographs leave an impression of a record of some contemporary dance production, that is of a ritualistic performance in which the author decides on the movement of the dancers like a choreographer, creates their surroundings like a set designer, and controls our perception of the participants on her stage like a theatre director. A highly present and overly enhanced barrier is not here to expose the psyche of the characters. The movements of the models are full of pathos and restrained energy, and the veils through which we are looking at them make their presence even more wondrous and their gestures even more mysterious. These semi-transparent distractions before our eyes make us see this cycle as yet another evidence that it is impossible to unveil the context or ultimate meaning of a work of art. Some of the reasons for this impossibility are the aforementioned unpredictability of the mind that creates a work of art as well as the unexpected behaviour of the subject or medium, which often takes the creator herself by surprise. (Feđa Gavrilović)

ŠUMOVI / NOISE. Katalog izložbe